Umanjena funkcija (hipofunkcija) štitaste žlezde

Veliki broj ljudi ima probleme sa funkcionisanjem štitaste žlezde i u potrazi je za rešenjem ovog problema. Najčešći razlog zašto čitate ovaj tekst je taj što smatrate da imate tegobe koje se mogu dovesti u vezu s umanjenjenom funkcijom štitaste žlezde, ali su rezultati vaših laboratorijskih analiza „uredni“. Zvaničan stav je da nema potrebe da se „leči“ bilo šta u tim analizama, jer su vrednosti “u granicama normale”, pa time nemate ni dijagnozu bolesti… Više o tome da li treba lečiti osobu ili „lečiti laboratorijske analize i dijagnozu“ možete pročitati u knjizi FORMULA ZDRAVLJA.

Štitasta žlezda je mala endokrina žlezda koja je smeštena u donjem delu prednje strane vrata. Ima oblik štita te se zato tako i naziva. Ona stvara i luči u krv dva hormona - tetrajodtironin tj. tiroksin (T4) i trijodtironin (T3).

Hormon tiroksin (T4) nije aktivan hormon štitaste žlezde tj. nema mogućnost da se vezuje za ćelije i da izazove metaboličke promene u njima. Hormon trijoditronin (T3) je aktivna forma hormona štitaste žlezde. On se vezuje za ćelije i izaziva metaboličke promene i odgovore u njima. T4 se pretvara u T3 dominantno u jetri, kao i u našem digestivnom sistemu zahvaljujući dobrim bakterijama. Obzirom na ovu činjenicu, sva stanja/oboljenja koja zahvataju ova dva organa značajno utiču i na stepen pretvaranja neaktivnog T4 u aktivni T3. U ta stanja/oboljenja spadaju prisustvo otrova u jetri (te je zato neophodna i detoksikacija, koja se vrši tokom I faze protokola FORMULA ZDRAVLJA!), insulinska rezistencija, poremećaj crevne flore, poremećaj varenja, poremećena vrednost kortizola u krvi itd.

Regulisanje stvaranja T4 u štitastoj žlezdi je pod kontrolom hormona koji luči hipofiza (smeštena u mozgu) i koji se zove tireostimulirajući hormon (TSH). Ukoliko vrednost T4 u telu padne, poveća se stimulacija štitaste žlezde tako što hipofiza poveća stvaranje i sekreciju TSH u krv. Ukoliko je količina T4 u krvi dovoljna, onda se smanjuje stimulacija štitaste žlezde tako što vrednost TSH u krvi opada.

Hormon T3 reguliše funkciju:
- imunog sistema,
- mozga i ostalih delova nervnog sistema,
- drugih endokrinih žlezdi,
- gastrointestinalnog sistema,
- jetre i žučne kese,
- seksualnih hormona…

T3, takođe, reguliše i:
- proces razgradnje masti,
- sekreciju insulina,
- metabolizam šećera i masnoća (holesterol i trigliceridi),
- adekvatnu sekreciju želučane kiseline,
- metabolizam u kostima itd.

Oko 90% osoba koje imaju umanjenu funkciju štitaste žlezde, zapravo imaju oboljenje koje se naziva Hašimoto tiroiditis. To je oboljenje koje u svom korenu ima autoimunu reakciju – telo stvara antitela koja uništavaju ćelije sopstvene štitaste žlezde uz stalno prisutan upalni proces.

Simptomi Hašimoto tiroiditisa su:
- porast telesne mase,
- depresija,
- stalni osećaj mentalnog i fizičkog umora,
- napadi panike,
- iritabilnost,
- anksioznost,
- migrenozni napadi,
- pad memorije i fokusa,
- problem s vidom,
- nesanica,
- osetljivost na hladnoću i toplotu,
- osećaj mravinjanja u rukama/nogama,
- slabost mišića,
- grčevi u nogama,
- ukočenost zglobova,
- oticanje nogu,
- poremećaj srčane frekvencije,
- povišenje masnoća u krvi,
- zatvor,
- poremećaj menstruacionog ciklusa,
- nemogućnost začeća,
- gubitak kose,
- loše varenje hrane i nadimanje...

Uzroci umanjene funkcije štitaste žlezde, osim navedenog Hašimoto tiroiditisa, mogu ležati i u:
- crevima (sindrom „propusnog creva“, engl. leaky gut syndrome),
- izmenjenoj funkciji nadbubrežne žlezde,
- upalnom procesu,
- infekciji,
- hormonalnom disbalansu,
- deficitu različitih vitamina;
- prisustvu supstanci koje uništavaju endokrini sistem (engl. endocrine disrupting substances; mehanizam kojim oni uništavaju endokrini sistem čoveka je opisan u knjizi FORMULA ZDRAVLJA;
- intoksikaciji teškim metalima i fluorida (unos malih doza kroz duži vremenski period vazduhom, hranom, vodom, pesticidima...),
- intoleranciji na hranu…

Prilikom dijagnostike, u praksi se često koriste vrednosti samo tri parametra – TSH, T4 i T3. Trebalo bi ove analize upotpuniti i ostalim relevantnim parametrima koji ukazuju na stanje štitaste žlezde, a to su:
1. fT4 (slobodan tiroksin – onaj koji nije vezan za proteine u krvi),
2. fT3 (slobodan trijodtironin – onaj koji nije vezan za proteine krvi i, zapravo, najznačajniji i metabolički je najaktivniji hormon štitaste žlezde),
3. 3. reverzni T3 (rT3; on je neaktivan, ali se vezuje za iste receptore na ćelijama za koje se vezuje i T3; time sprečava da se aktivni fT3 veže i ispolji svoju funkciju. Praktično, nije dovoljno znati da li je T3 u granicama normale, već koji je odnos T3 i rT3 ili odnos fT3 i rT3),
4. antitela na tirozin peroksidazu i tireoglobulin (anti-TPO i anti TB AT – kod dijagnostike Hašimoto tiroiditisa),
5. TSH antitela (kod dijagnoze Graves-ove bolesti) i nivo tireglobulina.

Iz svega navedenog se uočava da je funkcionalnost štitaste žlezde uslovljena velikim brojem faktora koji međusobno interaguju. Protokol FORMULA ZDRAVLJA u cilju poboljšavanja funkcije štitaste žlezde, podrazumeva sledeće:
- promenu ishrane (npr., umanjenje unosa šećera koji podstiče upalne procese u telu čime se usporava pretvaranje T4 u T3, eliminaciju ili umanjenje hrane koja sadrži gluten (ovo nije zvaničan stav tretmana umanjene funkcije, ali praksa ukazuje da se osobe koje imaju umanjenu funkciju štitaste žlezde, bolje osećaju kada pređu na ishranu bez glutena), povećanje unosa ribe (naročito plave, zbog omega-3 masnih kiselina bogatih EPA i DHA neophodnih za sintezu hormona štitaste žlezde), povećanje unosa kokosovog ulja (zbog kaprilične i laurične kiseline neophodnih za zdrav metabolizam i borbu protiv umora), povećanje unosa čija semena i lanenog semena (bogati izvori alfa-lipoične kiseline, neophodne za normalan hormonalni balans), povećanje unosa dijetnih vlakana (30 do 40g dnevno; osobe koje imaju hipotiroidizam, najčešće pate i od zatvora, pa im vlakna pomažu u rešavanju ovog problema), izbegavanje unosa tzv. goitrogene hrane (hrana koja podstiče razvoj strume – gušavosti) kao što su brokoli, karfiol, kupus, kelj, soja…
- personalizovana primena dodataka ishrani (npr., selena, neophodnog za pretvaranje neaktivnog T4 u aktivni T3), vitamina B grupe i druge individualno određene vitamine i minerale, primenu biljaka sa adaptogenim dejstvom (npr., ašvaganda, ženšen, rodiola...) jer umanjuju vrednost kortizola u krvi što pozitivno utiče na funkciju štitaste žlezde, primena prirodnih izvora pribiotika - kefir, kombuha, kiseli kupus, raso, turšija, ali i probiotskih preparata, kao i aminokiselina (npr., L-prolin i L-glicin...) u cilju poboljšanja zdravlje sluzokože creva,
- dovoljan unos vode (neophodna za normalan metabolizam) itd.

Jasno je da su uzroci nastanka hipofunkcije štitaste žlezde brojni i raznoliki. Samim tim, logičan zaključak je da ne postoji „čarobni štapić“ koji bi sve ove poremećene elemente vratio u normalu preko noći. Postoji samo veći broj tehnika, postupaka i aktivnosti koje treba primeniti.

Prvi rezultati tretmana protokolom FORMULA ZDRAVLJA se mogu osetiti već za 2 nedelje (povećanje mentalne i fizičke snage). U periodu od dva do tri meseca dolazi i do eliminacije gore navedenih simptoma umanjene funkcije štitaste žlezde, unapređenja celokupnog zdravstvenog stanja, kvaliteta života, kao i poboljšanja ili potpune normalizacije svih poremećenih biohemijskih parametara.