Supstance koje oštećuju endokrini sistem i policistični jajnici – da li postoji uzročno-posledična veza?

Danas je u svetu sve veći broj istraživanja koja se odnose na jedinjenja označena kao „supstance koje oštećuju endokrini sistem“ (engl. endocrine disrupting chemicals – EDCs).
Među njima, najzastupljeniji su:
- bisfenol A (BPA), ftalati i fenol - u igračkama za decu i plastici,
- parabeni – sredstva za ličnu higijenu,
- triklosani – anti-bakterijski sapuni, neke paste za zube,
- pesticidi - DDT, glifosfat,
- poliholorovani bifenili – rastvarači u industriji, rashladni materijali u transformatorima.

Sve ove supstance deluju tako što se, nakon unošenja u telo, metabolišu i stvaraju estrogenu slične supstance. Estrogenu slične supstance dalje remete celu endokrinu osovinu u telu i muškaraca i žena svih starosnih doba.

Remeteći endokrinu osovinu, ove supstance dovode do niza poremećaja u ljudskom organizmu kao što su:
- policistični jajnici (engl: polycystic ovarial syndrome; PCOs) i sledstveni problem sa plodnošću,
- poremećaj metabolizma šećera u krvi i pojava insulinske rezistencije,
- gojaznost,
- oboljenja srca i krvnih sudova,
- povećanje rizika za rak prostate kod muškaraca i dojke kod žena,
- oboljenje štitaste žlezde itd.

Istraživanja koja su obavljena na životinjskom modelu (Baret i Sobolewski, 2014) su ukazala da je izloženost BPA u periodu razvoja ploda dovelo do značajnih poremećaja funkcije jajnika sa sledstvenim reproduktivnim problemima kod ženki.

Akgul sa saradnicima je u decembru 2019.g. objavio rezultate istraživanja koje je imalo za cilj da analizira vrednost BPA i ftalata kod adolescentkinja sa PCOs. Istraživanje su obavili na grupi od 62 devojke sa PCOs i 33 devojke koje nisu imale PCOs; starost ispitanica je bila od 12 do 18 godina. Merena je eliminacija BPA i metabolita ftalata urinom. Istraživači su ustanovili da su devojke sa PCOs imale značajno višu vrednost BPA u urinu nego devojke koje nemaju ovaj sindrom (15.89 μg/g kreatinin ± 1.16 u odnosu na 7.30 μg/g kreatinin ± 1.38; p = 0.016).

Naučnik Moneret iz Kiri instituta, Pariz (Francuska), je objavio u septembru 2017. godine svoja zapažanja u vezi ovih jedinjenja. On smatra da su to materije koje su produkt ljudske aktivnosti i koje se, po unošenju u organizam, ubacuju u metabolizam i remete aktivnost hormona nastalih radom endokrinih žlezdi organizma. Kao posledica ovoga, dolazi do pojave poremećaja razvoja, reproduktivnih smetnji, neuroloških ispada, autoimunih oboljenja, poremećaja razvoja kod dece itd.

Istraživač Nasan je sa saradnicima u avgustu 2017. godine objavio rezultate “EARTH studije”, koja je sprovedena u Bostonu, SAD. Istraživanje je trajalo od 2004. do 2015. godine i njime je bilo obuhvaćeno 400 muškaraca koji su koristili 14 kozmetičkih sredstava. Istraživači su određivali koncentraciju 9 metabolita ftalata u njihovom urinu, kao i metabolita parabena - metilparaben, propilparaben i butilparaben. Ftalati i parabeni su konzervansi koji se dodaju sredstvima za intimnu higijenu, farmaceutskim proizvodima, pa čak i hrani. Neki eksperimentalni radovi ukazuju na činjenicu da oni deluju tako što u organizmu imitiraju estrogene (ženske polne hormone). Ovo ih dovodi u vezu sa poremećajem broja spermatozoida kod muškaraca, endometriozom kod žena i pojavom insulinske rezistencije. Ovim istraživanjem je ustanovljeno da najveći skok monoetil ftalata nastaje usled upotrebe kolonjskih voda/parfema i dezodoranasa. Nasuprot tome, najveći porast parabena i njegovih metabolita je bio doveden u vezu sa upotrebom losiona za potamnjivanje kože i krema za sprečavanje efekata UVC zraka sunčevog zračenja. Najveću koncentraciju ovi metaboliti dostizali su u urinu oko šest sati nakon trenutka uzimanja nekog od kozmetskih sredstava.

Istraživač Berger sa timom saradnika iz Univerziteta Kalifornija – Berkli, SAD, objavio je u januaru 2018. godine rezultate jedne studije pod nazivom HERMOZA. Istraživanjem je obuhvaćeno 100 dobrovoljaca ženskog pola. Istraživači su analizirali odnos učestalosti upotrebe kozmetičkih preparata (rezultati su dobijeni popunjavanjem posebno dizajniranog upitnika od strane učesnica studije) i koncentracije metabolita ftalata, parabena, triklosana i benzofenona-3 u urinu ispitanica. Ispitanice koje su u upitniku odgovorile da koriste make up „svaki dan“, u poređenju s onima koje ga koriste „retko“ ili „nikada“ imale su u urinu značajno višu koncentraciju metabolita monoetil ftalata, metil parabena, kao i propil parabena. Posebno je bio interesantan podatak istraživanja da su devojke koje su koristile rumenila i maskare, imale značajno višu koncentraciju monoetil ftalata, mono-n-butil ftalata, metil parabena i propil parabena. Autori ovog istraživanja navode da je primena sredstava za ličnu higijenu dovedena u vezu sa povećanjem izloženosti ftalatima, parabenima, kao i ostalim fenolima. Ovo je od posebnog zdravstvenog značaja za devojke u razvoju, obzirom da ova hemijska jedinjenja ometaju rad endokrinog sistema ljudskog organizma i mogu da dovedu do brojnih zdravstvenih efekata, uključujući i sterilitet.

Takođe, veoma interesantne rezultate istraživanja po pitanju ovih supstanci, izneo je istraživač Meserlian i njegov tim sa Medicinskog fakulteta Harvard iz SAD. Ovaj tim je u novembru 2017. godine objavio rezultate studije koja je analizirala mogući uticaj medicinskih procedura koje mogu povećati apsorpciju ftalata i fenola u organizam ispitanika. Istraživači su se fokusirali na trudnice koje prolaze rutinske ultrazvučne preglede i na gel za ultrazvuk kao mogući izvor ftalata i fenola. Oni su dokazali da je koncentracija ftalata u urinu porasla s vrednosti od 3,1 ng/mL pre ultrazvučnog pregleda, na 7,1 ng/mL nakon 7-12 sati od urađenog ultrazvučnog pregleda. Osim toga i koncentracija propilparabena je skočila u urinu ovih ispitanica. Po rečima autora ovog istraživanja, ove promene vrednosti ftalata i fenola u urinu trudnica mogu nastati i iz nekog drugog razloga, a ne samo usled primene gela za ultrazvuk. U zaključku, autori navode da su potrebne nove studije s većim brojem ispitanica, kako bi se bolje ispitali novi mogući izvori ftalata i parabena među trudnicama koje prolaze rutinske ultrazvučne preglede.

Na osnovu svih ovih istraživanja može se zaključiti sledeće:
- “supstance koje oštećuju endokrini sistem” su velika grupa hemijskih jedinjenja koja se, nakon unosa u organizam razgrađuju i stvaraju estrogenu slične supstance; na ovaj način remete normalne vrednosti ženskih polnih hormona u telu žene i muškarca, čime negativno utiču i na funkciju jajnika,
- u svetu kod naučnika, ali i u opštoj populaciji, postoji sve izraženija svest o zdravstvenim efektima ove velike grupe supstanci, kako na zdravlje žena, tako i na zdravlje muškaraca,
- zato je i sve veći broj istraživanja koje se intenzivno bave izučavanjem uticaja ovih supstanci na razvoj PCOs, ali i drugih zdravstvenih tegoba.

Pored ovoga, može se izvesti i zaključak da, u cilju rešavanja ovog problema, treba sprovesti i detoksikaciju tela.

Takođe, treba i umanjiti dalji unos ovih otrova u telo, tako što se:
- plastične boce i kutijice za hranu zamene staklenim ili keramičkim,
- ne piju vreli čajevi/voda iz plastičnih čaša,
- hrana ne greje mikrotalasnim pećnicama u plastičnim činijama,
- kupuju igračke koje su napravljene od plastike bez BPA (ili, najbolje, drvene igračke),
- koriste šamponi bez ftalata.