Da li nam je leto donelo dovoljnu količinu moćnog hormona i imunomodulatora, vitamina D?

U kliničkoj praksi gotovo svakodnevno preporučujem vitamin D, te bih ovim tekstom želeo da ukažem na njegove brojne pozitivne efekte na ljudski organizam. On je u žiži interesovanja stručne javnosti poslednjih godina. O njemu se zna mnogo, ali se čini da je još više toga nepoznato. Njega predstavlja grupa od 5 različitih liposolubilnih prohormona. Među njima su najznačajniji vitamin D2 i D3.

Naziva se još i kalciferolom i u hrani je prisutan u dve forme: vitamin D2 – ergokalciferol (u pečurkama i u nekim biljkama) i vitamin D3 – holekalciferol, koji je prisutan u hrani životinjskog porekla (npr. jaja, mlečni proizvodi, riblje ulje (bakalara), plava riba (skuša, haringa, sardina, losos...) itd.; njega, takođe, proizvodi i ljudski organizam kada je izložen sunčevoj svetlosti, usled delovanja UVB zraka. Nakon što se resorbuje iz creva u cirkulaciju, kalciferol prolazi kroz jetru i bubrege gde se transformiše u kalcitriol – biološki aktivnu formu vitamina D. Vitamin D3 se mnogo lakše transformiše u aktivnu formu – kalcitriol, nego vitamin D2. Skladištenje vitamina D u masnom tkivu i jetri se vrši u formi kalcidiola.

Do sada su jako dobro ispitani i poznati efekti ovog vitamina/hormona na ljudski organizam a, među njima, najznačajniji su:
- održavanje normalnog metabolizma kalcijuma i fosfata (pomaže apsorpciju ovih minerala iz hrane u tankom crevu i njihovu ugradnju u kosti i zube),
- povećanje fagocitne sposobnosti makrofaga, produkcije antimikrobnih peptida, kao i interleukina Il-10 stimulacijom T-ćelija, antimikrobnih peptida i citokina itd. čime poboljšava funkciju imunskog sistema,
- efekat na ćelijsku deobu,
- kontrolisanje apoptoze....

Deficit vitamina D izaziva najintenzivnije promene na kostima. Među njima, najkarakterističnije su:
- rahitis (deformitet kostiju i lobanje),
- osteomalacija (slabost mišića i kostiju) i
- osteoporoza (gubitak koštane strukture i mase).

Međutim, novija istraživanja ukazuju i na to da osobe koje imaju deficit vitamina D, imaju veću sklonost ka dobijanju:
- malignih oboljenja,
- autoimunih oboljenja,
- povišenog krvnog pritiska i srčanog udara,
- infektivnih bolesti,
- autizma,
- šećerne bolesti,
- prehlade,
- ekcema i/ili psorijaze,
- osteoporoze,
- astme,
- depresije,
- gojaznosti,
- zapaljenske bolesti creva, uključujući i Kronovu bolest,
- degeneracije žute mrlje,
- Alchajmerove bolesti,
- multiple skleroze,
- reumatoidnog artritisa,
- gubitka sluha,
- infertiliteta,
- migrenoznih napada,
- šizofrenije...

Po pitanju malignih oboljenja, sve je veći broj stručnih radova koji objašnjavaju vezu između nedostatka vitamina D u organizmu i pojave karcinoma debelog creva, dojke i prostate. Danas se ispituje i njegova uloga u prevenciji nekontrolisanog rasta crevne mikroflore i poboljšavanja funkcije intestinalne barijere čime ima značajnu ulogu kao dodatak terapije upalnog procesa na crevima, Kronove bolesti. Najmanje 11 studija je potvrdilo nalaz da je viša učestalost spontanih pobačaja prisutnija kod žena s deficitom vitamina D. Neka novija istraživanja vezuju nedostatak ovog vitamina i za problem nesanice koji je sve učestaliji u svim zemljama sveta (naročito u onim razvijenijim). Obzirom da je san pod kontrolom hipotalamusa i viših centara centralnog nervnog sistema, kao i neurotransmitera od kojih neki učestvuju u percepciji bola, neka istraživanja dovode u vezu suplementaciju vitamina D s prevencijom i tretmanom hroničnih bolnih stanja.

Osobe koje imaju predispoziciju da razviju deficit vitamina D su one koje se ne izlažu Suncu, koje nose dugu odeću i prekrivaju najveći deo svog tela, kao i osobe koje žive u severnijim delovima planete i imaju malo sunčanih dana tokom godine. U riziku da razviju deficit vitamina D su, takođe, i sledeće kategorije stanovništva:
- bebe hranjenje instant-formulama (Američka Akademija Pedijatara, engl: The American Academy of Pediatrics od 2008.g. preporučuje da odojčad, koja se hrane isključivo majčinim mlekom, treba da uzimaju po 400IJ vitamina D dnevno (obzirom da je majčino mleko nedovoljan izvor ovog vitamina),
- osobe tamne puti (ove osobe stvaraju manje vitamina D pod uticajem UVB nego osobe svetle puti),
- starije osobe i
- osobe koje imaju različita (hronična) oboljenja (zapaljensku bolest creva, gojaznost…).

Intoksikacija vitaminom D se može javiti kod onih osoba koje se suplementiraju preparatima koji u sebi imaju vitamin D, kao i uzimanjem hrane koja je obogaćena vitaminom D. Tada, dolazi do nagomilavanja vitamina D u jetri i masnom tkivu osoba i ispoljavanja znakova intoksikacije. Najznačajniji znaci intoksikacije vitaminom D jesu: povećanje vrednosti kalcijuma u krvi, usporen mentalni i fizički razvoj, pad apetita, muka, gađenje i povraćanje, poremećaj rada bubrega i srca, povećanje krvnog pritiska, poremećaj razvoja ploda. Da bi se izbegla intoksikacija vitaminom D, osobama se savetuje da ne uzimaju preko 4.000IJ na dan. U istraživanjima je uočeno da dnevna doza od 40.000IJ do 100.000IJ na dan može dovesti do toksičnih efekata nakon nekoliko meseci uzimanja.

Istraživanja u vezi vitamina D ima jako mnogo i sva nas uveravaju da je ovaj vitamin izuzetno značajan za normalno funkcionisanje našeg organizma i našeg odbrambenog sistema. U ovo nas je uverila i nedavna situacija s pandemijom COVID-19, kada je ovaj vitamin dodat u protokol lečenja pacijenata obolelih od COVID-19 infekcije. S druge strane, u lekarskoj praksi, mislim da se nedovoljno pridaje značaja rutinskom određivanju vrednosti vitamina D u krvi. Samim tim nedostaje i suplementacija, jer ne znamo njegovu aktuelnu vrednost. Baveći se integrativnom medicinom i holističkim tretmanom organizma, uočio sam da smo, gotovo, svi u deficitu vitamina D; pitanje je samo koliki je deficit i koliko dugo on traje. Dugotrajniji deficit otvoriće vrata nekom lošem procesu u organizmu (prethodno navedeno). Takođe, kroz praksu uočavam da veliku nedoumicu stvara doziranje ovog vitamina, kako pacijentima, tako i lekarima. Preporučeni dnevni unos vitamina D (engl.: recommended dietary allowance - RDA), kao i gornji limit (engl.: upper limit - UL), zavise od starosti ispitanika i iznosi od 400IJ do 800IJ. Ova dnevna preporučena doza je potpuno nedovoljna da se podigne niska vrednost ovog vitamina do njegove optimalne vrednosti u organizmu. Ona se može smatrati dozom održavanja dobre vrednosti ovog vitamina u krvi ispitanika (koju nisam u praksi video prilikom prvog pregleda pacijenata, već samo na kontrolama pacijenata koje sam prethodno suplementirao ovim vitaminom). Takođe, imao sam u praksi i pacijente koji su određivali vrednost ovog vitamina u krvi po povratku s mora i njihove vrednosti su bile ispod donje preporučene granice ili oko nje. Ovo bi ukazivalo na to da se oni ili nisu sunčali, ili su koristili preterano jake faktore za blokiranje UVB zračenja. Samim tim, natpisi u popularnim časopisima koji govore u prilog tome da sunčanjem možemo napraviti rezerve ovog vitamina za zimske dane, baš i nisu tačni.

Na kraju rezimirao bih – vitamin D je vitamin-hormon koji je izuzetno značajan za celokupni ljudski organizam, a ne samo za koštano-zglobni sistem, kada je u fokusu reumatologa i endokrinologa koji se bave osteporozom. Iz tog razloga bi trebalo da se rutinski prati uz ostale biohemijske parametre i da se, ukoliko nalazi ukažu, preporuči suplementacija organizma koja bi omogućila optimalnu vrednost ovog vitamina u krvi tokom cele godine.